Arhiva vesti Škole za evropsku bezbednost
„Rečnik evropske bezbednosti“ u pripremi
1. septembar 2009.
U leto i jesen 2009, polaznice i polaznici prve generacije Škole za evropsku bezbednost doprineli su razvoju dve publikacije specifične vrednosti, koje pritom predstavljaju nastavak postojećih serijala Centra za civilno-vojne odnose (CCVO). Najpre su u avgustu i septembru 2009, napisali veći broj pojmova „Rečnika evropske bezbednosti“, prvog pokušaja da se mapiraju i objasne ključni koncepti, akteri i politike koje odlučujuće oblikuju evropsku bezbednost. „Rečnik“, koji će sadržati 110 pojmova, biće dostupan krajem decembra. Urednici „Rečnika“ su Filip Ejdus i Marko Savković.
Održana je simulacija odlučivanja u Savetu ministara Evropske unije
28. jun 2009.
U
sastavu realizacije projekta "Škole za evropsku bezbednost", 27. i 28.
juna 2009. godine, u prostorijama Gradske uprave, održana je simulacija
zasedanja i odlučivanja u Savetu ministara EU.
U
simulaciji su učestvovali polaznici Škole za evropsku bezbednost, kursa
Primenjene diplomatije Evropskog pokreta u Srbiji, kao i studenti
Fakulteta političkih nauka i Pravnog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
U dva dana koliko je simulacija trajala, pod vođstvom
eksperta Evropskog pokreta u Srbiji Nataše Dragojlović, učesnici su
preuzeli uloge ministara spoljnih poslova država članica, pregovarajući
o rešenju simulirane krize na Bliskom Istoku, ali sada pod vođstvom
jedinstvene EU.
Zajedničkim naporom, učesnici su se
izjasnili o predlogu odluke koju je pripremio tim saradnika Centra.
Najubedljiviji učesnici i učesnice u simulaciji nagrađeni su prigodnim
poklonima.
Realizacija projekta "Škole za evropsku bezbednost" nastavlja se izradom "Pojmovnika evropske bezbednosti".
Ambasador Izraela Artur Kol govorio o mirovnom procesu na Bliskom Istoku
11. maj 2009.
Ambasador
Izraela u Republici Srbiji, Artur Kol, održao je u Centru za
civilno-vojne odnose predavanje „Mirovni proces na Bliskom Istoku“ u
ponedeljak, 11. maja. Predavanju je prisustvovao veći broj predstavnika
civilnog društva, polaznica i polaznika „Škole za evropsku bezbednost“,
studenata osnovnih i poslediplomskih studija i najzad, istraživača
Centra.
Ambasador Kol je u svom izlaganju sledio
hronologiju događaja u Izraelu, na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, od
1948. godine, podele (nekadašnje kolonije) Britanske Palestine i prvog
arapsko-izraelskog sukoba koji je usledio. Posebnu pažnju posvetio je
analizi promene koja je nastupila u strateškom promišljanju sukoba
nakon rata iz 1967. Zatim je opisao pozicioniranje strana u sukobu
tokom Hladnog rata, izazvanog potrebama dve supersile.
U
drugom delu izlaganja, gost Centra je izložio postulate Deklaracije o
principima, usaglašene 1993. godine nakon dugih pregovora Izraela i
predstavnika Palestinske oslobodilačke organizacije. Posvetio je pažnju
i analizi uzroka i posledica „druge intifade“, koja je započeta
septembra 2000. godine, nakon neuspeha pregovora vođenih u SAD. „Druga
intifada“ je faktički okončana u januaru 2009, upadom izraelskih snaga
odbrane na teritoriju Pojasa Gaze, pod kontrolom Hamasa.
Okupljene
slušaoce predavanja zanimala je uloga, najpre, nove američke
administracije, a zatim i Evropske unije u potrazi za prevazilaženjem
postojeće situacije. Takođe, interesovalo ih je i koje su to „crvene
linije“ ispod kojih Izrael ne sme ići, jednom kada se pregovori ponovo
pokrenu. Postavljeno je i pitanje u kojoj je meri izraelsko-palestinski
sukob psihološki, deo „kolektivne svesti“ oba naroda.
Antonio Misiroli održao predavanje o Evropskoj strategiji bezbednosti u Centru za civilno-vojne odnose
28. jun 2009.
Na
poziv Centra za civilno-vojne odnose, direktor istraživanja u
briselskom Centru za evropske politike (European Policy Centre, EPC)
Antonio Misiroli, održao je predavanje o Evropskoj strategiji
bezbednosti (ESB) u izmenjenom međunarodnom kontekstu, šest godina
nakon njenog usvajanja. Doduše, ovaj je problem poslužio je kao
polazište za dalju diskusiju o različitim problemima evropske
bezbednosti. Misirolijevo predavanje održano je u okviru obrazovnog
programa Škole za evropsku bezbednost.
Gost Centra je ESB
pristupio tako što je analizirao inventar pretnji (evropskoj
bezbednosti). Odgovor EU na pretnje popisane u ESB jeste tzv.
„efektivni multilateralizam“. Misiroli je zatim tvrdio kako nije reč o
strategiji bezbednosti u punom smislu, već pre doktrini spoljne
politike. Pohvalno je, prema njegovoj oceni, to što dokument ne sadrži
rokove u kojim bi proklamovane ciljeve trebalo postići. Takođe, njemu
se čini da ESB predstavlja znatno više od „najnižeg zajedničkog
imenioca“ evropske bezbednosti koji je bilo moguće usaglasiti. Nastavio
je raspravljajući o tekućem procesu „pregleda“ ESB, gde uprkos snažnom
uticaju konflikta u Gruziji nije došlo do korekcije inventara pretnji.
U
središtu diskusije procesa „pregleda“ je Iran, tvrdi Misiroli.
Raspravlja se i o potrebi „podele posla“ u multinacionalnim operacijama
između odbrambene komponente spoljne politike EU i NATO. Potom, uvodi
se distinkcija između state failure i state fragility, kako bi se naglasila činjenica da one države kojima EU nastoji da pomogne nisu „propale“, već su krajnje politički nestabilne.
Razvoj
kapaciteta odbrane EU je stao, smatra Misiroli. ESDP predstavlja
pretežno francusko-britansku inicijativu. Primetno je da je vojna
dimenzija ESDP izgubila na značaju, dok je civilna komponenta postala
nesporna. Tako je zato što finansiranje civilnih misija snosi Evropska
komisija, a ne države članice. Takođe, snage koje se zahtevaju za
potrebe ovih misija manje su kontroverzne sa stanovišta javnog mnjenja
država članica, jako osetljivog na mogućnost gubitka života.
Na
kraju svog izlaganja, Misiroli je tvrdio da je EU izgubila sa češkim
predsedavanjem, sve što je dobila u poslednjim mesecima Bušovog
mandata. Sada se od nove američke administracije očekuje da, posle
finansijskog, ponudi i plan „političkog“ oporavka.
Usledila
su pitanja. Sonju Stojanović je zanimalo da li je realno očekivati
koherentniju spoljnu politiku EU u budućnosti. Zatim, pitala je u kojoj
meri je Zapadni Balkan „vidljiv“ na agendi Brisela. Mišljenje
Misirolija je da moguće rešenje leži u uspostavi Spoljne službe (External Action Service),
koja bi trebala da postane aktivna u prvoj polovini 2010. godine. Ipak,
realnije je očekivati da se koherentnost postiže „od slučaja do
slučaja“, pri čemu treba imati u vidu da nije isključivo EU odgovorna
za to, već i drugi akteri u međunarodnoj politici.
Na
pitanje o eventualnom pristupanju Turske, Misiroli je odgovorio kako su
„apetiti Brisela smanjeni“, te da se razvijaju novi pristupi, gde
prominentno mesto zauzima tzv. „privilegovano partnerstvo“, kao
alternativa (ako je takvom moguće zamisliti) članstvu.
Potom se otvorila rasprava o tome, koji su to ustupci koje EU mora učiniti državama zbirno nazvanim BRIC (Brasil, Russia, India, China)
koje na pozornici međunarodne politike nastupaju sa sve više
samopouzdanja. Na prvom mestu, u slučaju Kine, Misiroli veruje da
ustupke treba tražiti i naći u domenu trgovinske politike. Kada je reč
o Rusiji, teško je zamisliti (citat Strouba Talbota) da postoji pitanje
koje više deli države članice.
Izaslanik odbrane Austrije predavao na "Školi za evropsku bezbednost"
06. april 2009.
Izaslanik
odbrane Austrije, Jozef Helcl, pozvan je da kao gost "Škole za evropsku
bezbednost" u ponedeljak, 6. aprila, održi predavanje o učešću Austrije
u evropskoj odbrambenoj i bezbednosnoj politici.
Helcl je
započeo predavanje razjašnjenjem pozicije (tako nazvane) vojne
neutralnosti Austrije. Njegova uvodna napomena glasila je da jasan
mandat dobijen od Ujedinjenih nacija predstavlja preduslov svakog
angažovanja oružanih snaga Austrije u misijama u inostranstvu.
Gost
Centra izrazio je mišljenje da učešće u ESDP operacijama može
predstavljati katalizator dubljeg političkog razumevanja, i kako su
konkretni doprinosi u snagama država Zapadnog Balkana koje žele biti
članice EU već prisutni u misiji u Čadu. Helcl je priznao kako
postoji "prostor za neutralnost", ali da svaka odluka koju pojedina
država može doneti, treba da se razume u kontekstu koji je za nju
specifičan.
Postoji li strateška kultura Evropske unije?
23. mart 2009.
U
ponedeljak, 23. marta, Ivan Zveržanovski je sa polaznicama i
polaznicima Škole za evropsku bezbednost raspravljao o tome, da
li postoji strateška kultura Evropske unije i ako postoji, koje su
njene osobenosti.
Gost Centra
je krenuo od Majerove definicije samog pojma, gde stratešku kulturu
čine "društvene norme, ideje, obrasci ponašanja koje deli
velika većina aktera u jednoj bezbednosnoj zajednici i koje ishode
nizom opcija u nameri da (ta) zajednica postigne određene
odbrambene i bezbednosne ciljeve".
Rasprava o
tome, da li se određeni akter u međunarodnim odnosima odlikuje
prepoznatljivom strateškom kulturom ili ne, važna je zato što je
ključan ishod strateške kulture upotreba sile: "strateška
kultura stvara kontekst u kome je upotreba sile moguća".
Prema
Ivanovom shvatanju, ključni element strateške kulture čini tzv.
strateška norma. Do razumevanja sadržaja strateške norme dolazimo
otkrivanjem percepcije pretnje,
institucionalne socijalizacije
i formativnog momenta.
Po završetku predavanja,
održan je čas vežbi, gde su polaznice i polaznici Škole
analizirali Evropsku strategiju bezbednosti iz 2003. godine tražeći
elemente strateške kulture EU.
Lidija Čehulić Vukadinović gošća „Škole za evropsku bezbednost“: rasprava o evropskoj odbrani
09. mart 2009.
Lidija
Čehulić-Vukadinović, profesorka Fakulteta političkih znanosti u
Zagrebu, održala je u okviru programa Škole za evropsku bezbednost
u ponedeljak, 9. marta, predavanje „Evropska odbrana“. Izuzetno
posećeno predavanje, kome su prisustvovali i istraživači Centra za
civilno-vojne odnose, prof. Čehulić je otvorila poređenjem
osobenosti politike Evropske unije (EU) u domenu bezbednosti i
odbrane (ESDP) i NATO: mandata, načina donošenja odluka,
finansiranja, izazova reforme. Zatim je izložila iskustva Hrvatske u
procesu evroatlantskih integracija. Najviše interesovanja prisutnih
izazvala je rasprava o perspektivi pojedinih država regiona Zapadnog
Balkana da u dogledno vreme postanu članice kako NATO, tako i EU.
Predavanju gošće Centra za civilno-vojne odnose prisustvovao je i
vojni izaslanik Republike Hrvatske u Beogradu, Marin Gregorović.
O readmisiji, integrisanom upravljanju granicama i trgovini ljudima: predstavnici MUP gosti Centra
02. mart 2009.
Predstavnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Zorica Đokić-Milosavljević, Snežana Elez i Nebojša Purić bili su gosti Centra za civilno-vojne odnose u ponedeljak, 2. marta, kao predavači na programu „Škole za evropsku bezbednost“.
Zorica Đokić-Milosavljević, načelnica Odeljenja za putne isprave i readmisiju Uprave za upravne poslove MUP, rekla je da, od kako je u martu 2003. preuzeta nadležnost od Ministarstva za ljudska i manjinska prava koje je delovalo na nivou SRJ, pa sve do 1. januara 2008. 26,000 lica vraćeno u Srbiju. Time je odbacila tvrdnje da je reč o daleko većem broju. Osnov njihovog povratka, do stupanja na snagu Jedinstvenog sporazuma, činilo je 15 ugovora potpisanih sa 17 zemalja. „Odluku o povratku donosi isključivo organ strane države“, istakla je gospođa Đokić-Milosavljević, „ali, (po povratku u Srbiju) poštuje se ustavno pravo svakog lica da odluči gde će se nastaniti“.
Želja pisaca jedinstvenog sporazuma bila je da se izbegne „efekat bumeranga“, odnosno, situacije gde se jedan broj lica stalno vraća, samo u neku drugu državu – ujedno članicu EU. Najzad, istakla je gošća Centra, bez okvirnog rešenja za problem readmisije, nije bilo govora o potpisivanju Sporazuma o viznoj liberalizaciji.
Pukovnik Nebojša Purić, zamenik načelnika Uprave granične policije, govorio je najpre o pograničnim sporovima sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom. Zatim, objasnio je kako je tekao proces demilitarizacije drzavne granice, koji je okončan 2007. godine. Najzad, dosta pažnje u svom izlaganju Purić je posvetio predstavljanju reforme obrazovanja i prakse granične policije.
Snežana Elez je upozorila na dva zabrinjavajuća trenda. Srbija je u sve većoj meri zemlja porekla žrtava trgovine ljudima, dok se istovremeno smanjuje donja starosna granica naših državljana koji protiv svoje volje prelaze granicu, da bi, u najvećem broju slučajeva, postali predmetom i izvršiocem kriminalne aktivnosti. Ona je naglasila značaj razgraničenja krivičnih dela „trgovine“ i „krijumčarenja“ ljudi, po izmenama Krivičnog zakonika.
Polaznice i
polaznike Škole u najvećoj meri zanimalo je da saznaju mišljenje
njihovih predavača o adekvatnosti reakcije države na probleme o
kojima su govorili. Zorica Đokić-Milosavljević je u tom smislu
istakla da je važno primeniti nedavno usvojenu Strategiju
reintegracije povratnika. Snežana Elez je, sa svoje strane, dodala
kako je važno slediti Akcioni plan za borbu protiv trgovine ljudima,
nedavno usvojen. Nebojša Purić je istakao potpisivanje sporazuma sa
Fronteksom (agencije posvećene koordinaciji saradnje članica EU u
oblasti granične bezbednosti) i najavio ministarsku konferenciju
koja je održana 5. i 6. marta u Beogradu.
Dometi evroatlantskog intervencionizma: predavanje Miroslava Hadžića na Školi za evropsku bezbednost
23. februar 2009.
Miroslav
Hadžić, predsednik Upravnog odbora Centra za civilno-vojne odnose,
održao je u ponedeljak, 23. februara predavanje u sastavu
programa "Škole za evropsku bezbednost", "Dometi
evroatlantskog intervencionizma". Početak predavanja obeležila
je rasprava o sadržaju pojma intervencionizma i pojma krize.
Koncept upravljanja krizom predstavlja rodno mesto intervencionizma, smatra Hadžić. "Upravljanje krizom", pritom, "nije uvek deo rešenja, ali je uvek deo problema". Kao temeljnu protivrečnost koja se nalazi u osnovi koncepta intervencionizma Hadžić je identifikovao insistiranje na upotrebi nasilja kako bi se zaštitila ljudska prava.
Zaključak
predavanja prof. Hadžića jeste, da je u toku
redefinicija pojma intervencionizma. Suverenitet se, u tom svetlu, ne
može više posmatrati kao apsolutan.
"Evropska
bezbednosna i odbrambena politika u regionu Zapadnog Balkana"
16. februar 2009.
Srđan
Gligorijević, direktor analitike ISAC Fond-a, održao je 16.
februara predavanje na "Školi za evropsku bezbednost"
posvećeno misijama evropske bezbednosne i odbrambene politike
(ESDP) u regionu Zapadnog Balkana. Srđan je otvorio
predavanje prikazom "Peterberških zadataka"
kojima su 1992. definisane misije "vojnih snaga EU" u
deceniji koja je usledila. Zatim je hronološkim pregledom razvoja
angažovanja EU u regionu pokazao kako je prostor bivše
Jugoslavije predstavljao opitni poligon za razvoj jedne nove
politike.
Usledila su pitanja. Najviše interesovanja pobudio je status EULEX-a i priroda ovlašćenja eksperata koji su angažovani na dostignuću vladavine prava na Kosovu. Srđan je predavanje zaključio kritikom izvršnih vlasti, koje još uvek nisu procenile da li je učešće u ESDP operacijama u interesu Srbije.
Marko Savković je potom održao radionicu o mestu EU kao aktera u međunarodnim odnosima.
O spoljnoj i bezbednosnoj politici Evropske unije: Nataša Dragojlović gošća „Škole za evropsku bezbednost“
09. februar 2009.
Nataša
Dragojlović, ekspertkinja Evropskog pokreta u Srbiji 9. februara je
predočila istorijski razvoj i osnovne postulate spoljne i
bezbednosne politike EU studentima Škole za evropsku bezbednost. Kao
prelomne trenutke razvoja politike EU u „drugom stubu“, ona je
izdvojila uspostavljanje evropske političke saradnje, ratifikaciju
Jedinstvenog evropskog akta, Ugovora iz Mastrihta i Ugovora iz
Amsterdama. Teza kojom je Nataša otvorila svoje predavanje, kako „EU
predstavlja najveći mirovni projekat ikada“ nije osporena, ali se
zato razgovaralo o izazovima sa čijom se potrebom razrešenja EU
suočila, delimično i zbog promene njihove prirode u globalnoj
bezbednosti.
Filip Ejdus je zatim održao radionicu gde se raspravljalo o razlozima „za“ i „protiv“ članstva Turske u Evropskoj uniji.
Vladimir
Petronijević i Tanja Miščević gosti „Škole za evropsku
bezbednost“: o politici viza, readmisiji, „mapi puta“ i
bezbednosti EU i Zapadnog Balkana
02. februar 2009.
Program „Škole
za evropsku bezbednost“ u ponedeljak, 2. februara otvorio je
Vladimir Petronijević, programski direktor u Grupi 484, organizaciji
građanskog društva iz Beograda. On je, razmatrajući Sporazum iz
Šengena, definisao značenje „crne“ i „bele“ liste, govorio
o „rumunskom“ i „slovačkom“ slučaju, gde su se „nove“
članice suočile sa nespremnošću „starih“ da uklone prepreke
slobodnom kretanju ljudi (radne snage). Vladimir je ukazao na veliki
propust, kakav predstavlja nepostojanje naučne studije migracija u
Srbiji. Za važan uspeh dela civilnog društva zainteresovanog za
problematiku vizne politike, on smatra usvajanje „Mape puta“,
koju je Evropska komisija prihvatila u aprilu 2008.
Problemi u implementaciji „Mape puta“ u velikoj meri se svode na one finansijske prirode, smatra Petronijević. U regionu, na primeru Bosne i Hercegovine, on je pokazao kako „Mape puta“ liče jedna drugoj, ali da su problemi sa kojima se aspiranti za članstvo suočavaju različiti. Tako je u BiH pored administrativnog kapaciteta, problem i primena biometrijske tehnologije, i iznad svega, organizaciona struktura koja podrazumeva kantonalna ministarstva unutrašnjih poslova. Svoje predavanje gost Centra je zaključio rečima da ne treba imati previše iluzija kada su vizne olakšice u pitanju, zato što smo se „dogovorili o nečemu što ostaje diskreciono pravo svake zemlje“.
Tanja Miščević je zatim, u svom izlaganju, uspostavila vezu između proširenja Evropske unije i bezbednosti Evrope (Zapadnog Balkana). Politika proširenja, koja je po svojoj prirodi „kompozitna“, tj. tiče se politika u sva tri stuba na kojima počiva arhitektura EU, razvija se od 1993. godine, kada su definisani poznati „kriterijumi iz Kopenhagena“. Dve godine kasnije, Evropska komisija izdaje „Belu knjigu“, prvi pregled procesa integracije zemalja Centralne i Istočne Evrope, koji predstavlja drugi definišući trenutak politike proširenja EU.
Tanja je
polaznicama i polaznicima Škole objasnila kako se proces pristupanja
odvija, nakon što odnosna država stekne status kandidata. Tzv.
screening prethodi
otvaranju poglavlja. Sledi benchmarking,
ili uspostavljanje merila, oličeno u
postignutom određenom nivou zakonodavstva koje je usvojeno. Posebno
merilo, benchmark, važi i za zatvaranje poglavlja, kojih u ovom
trenutku ima 35, od čega su poglavlja 23. i 24. posvećena saradnji
u oblasti pravosuđa i unutrašnjih poslova, a 30. i 31. spoljnoj
politici.
Mladen Spasić gost Škole za evropsku bezbednost
26. januar 2009.
Mladen Spasić, savetnik ministra unutrašnjih poslova za međunarodnu saradnju, održao je predavanje o prioritetima rada Ministarstva vezanim za ispunjenje obaveza preuzetih Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Srbije sa Evropskom unijom (EU).
Prema njegovim rečima, prioritetni zadaci Ministarstva u pogledu uspešnog nastavka procesa evropskih integracija tiču se strateškog planiranja, borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, te na kraju zaštite granica u svetlu borbe protiv ilegalnih migracija. Generalno uzevši, ključni problem je u pristupu: od policije se sada očekuje da prestane raditi na reaktivan način, tako što će osnažiti obaveštajni rad i insistirati na „mapiranju“ kriminala. U tom svetlu se razgovaralo i o mestu saveta za bezbednost koji se uspostavljaju u pojedinim opštinama u Srbiji.
Pitanja koja su
usledila, ticala su se instituta prikrivenog islednika, uvedenog
Zakonom o krivičnom postupku iz 2004. godine, zatim, novog izdanja
kontroverzne „Bele knjige (organizovanog kriminala u Srbiji)“, i
na kraju, standarda u obrazovanju budućih pripadnika policije.
Rafael
Bosong gost "Škole za evropsku bezbednost"
19. januar 2009.
Rafael Bosong,
istraživač saradnik Globalnog centra za inicijative u oblasti
javne politike (Global Public Policy Initative, GPPI) održao je
u ponedeljak, 19. decembra, predavanje o razvoju i perspektivama
politike Evropske unije (EU) u borbi protiv terorizma.
Gost Centra je na početku svog izlaganja podsetio polaznice i polaznike Škole da fenomen terorizma nikako nije nov. Rafael smatra da je napredak u III stubu tokom 90-ih ostvarivan u ravni teorija, koncepcija, modela saradnje, manje u praktičnom smislu. Za njega je usvajanje Evropskog naloga za hapšenje predstavljalo prekretnicu. Nakon 11. septembra, suočene sa pritiskom SAD da preciznije formulišu politike koje se tiču kretanja ljudi (migracija), evropske države pristupaju ubrzanom usvajanju novih regulativa, odnosno, formulisanju politika koje im prethode.
Teroristički napad u Madridu koji se dogodio 11. marta 2004, naveo je administracije država članica da intenziviraju razmenu obaveštajnih podataka. Međutim, smatra Bosong, utisak da je posredi politika koja je reaktivna, a ne proaktivna ostaje. Sposobnosti ovako postavljenog sistema borbe protiv terorizma EU Bosong je ocenio kao osrednje.
Diskusija koja
je usledila povela se oko pitanja da li je radikalni islamizam glavni
generator terorističkih akata u Evropi, ili pokreti koji pozivaju na
secesiju dela teritorije.
O saradnji u
"trećem stubu EU": Sonja Stojanović održala predavanje u
Školi za evropsku bezbednost
22. decembar 2008.
Direktorka
Centra za civilno-vojne odnose, Sonja Stojanović, održala je
predavanje polaznicama i polaznicima Škole za evropsku bezbednost u
ponedeljak, 22. decembra. Sonja je govorila o razvoju saradnje u
oblasti pravosudnih i politika unutrašnjih poslova, od Trevi procesa
iz sredine sedamdesetih, sve do trenda "komunitarizacije"
koji predviđa aktuelni Ugovor iz Lisabona.
U prezentaciji, Sonja je posebnu pažnju posvetila "mapi puta" koji očekuje Srbiju ako se želi dospeti na tzv. "belu listu" u odnosu na države potpisnice Sporazuma iz Šengena. Studentima je naročito interesantna bila problematika readmisije, biometrijskih sistema identifikacije (demistifikovana je tvrdnja kako je reč o zahtevu EU) i uopšte, kapaciteta državne administracije Srbije da se izbori sa sve zahtevnijim standardima Unije.
Đorđe Popović, istraživač-saradnik u Centru je, sledeći izlaganje Roberta Ondrejćaka od 15. decembra, održao seminar na temu "Da li je EU prvenstveno ekonomski oblik integracije, ili mirovni projekat svoje vrste?".
Sledeće
predavanje biće održano 19. januara, kada će gost predavač biti
Rafael Bosong iz Instituta za izučavanje globalnih javnih
inicijativa i politika. On će govoriti o politici borbe EU
protiv terorizma.
Tanja Miščević i Ivan Zverzhanovski gosti "Škole za evropsku bezbednost"
12. decembar 2008.
Serija uvodnih predavanja na "Školi za evropsku bezbednost" nastavljena je u petak, 12. decembra. Tom prilikom, docent Fakulteta političkih nauka i donedavno direktorka Vladine Kancelarije za evropske integracije dr Tanja Miščević govorila je o tome "šta je i kako deluje EU". Zatim je dr Ivan Zverzhanovski iz Instituta za uporedno pravo govorio o "Evropskoj bezbednosnoj arhitekturi".
Oba predavanja
izazvala su značajnu pažnju polaznica i polaznika Škole. Naročito
se raspravljalo o ulozi Rusije u evropskoj bezbednosti, da li njen
uspon u međunarodnim odnosima predstavlja pozitivan razvoj
događaja ili ne. Od Tanje Miščević, prisutni su želeli da
saznaju koji su razlozi za irsko "ne", kakva je priroda
Evropske unije i da li će se ona u jednom trenutku u budućnosti
postati federacija, ili će ostati klasična međunarodna
organizacija.
Svečano je
otvorena "Škola za evropsku bezbednost"
3. decembar
2008.
U
novembru, Centar za civilno-vojne odnose počeo je realizaciju
projekta "Škola za evropsku
bezbednost", objavljivanjem poziva
zainteresovanima u dnevnom listu "Danas". Kroz
selekciju prispelih aplikacija, došlo se do 32 mladih koji čine
prvu generaciju polaznica i polaznika "Škole".
Cilj projekta “Škola za evropsku bezbednost” je približavanje Srbije EU kroz unapređenje vidljivosti, znanja i razumevanja bezbednosne dimenzije procesa evropske integracije. Ovaj cilj biće postignut kroz naprednu obuku mladih političkih lidera i profesionalaca, odnosno, pružanjem osnovnog obrazovanja široj javnosti plasmanom različitih publikacija i mogućnošću učenja putem Interneta.
"Škola"
je svečano otvorena 3. decembra, predavanjem dr Stolea Ulriksena,
direktora Programa za istraživanje u studijama bezbednosti Norveškog
instituta za međunarodne poslove (NUPI). Ulriksen, koji je i član
Međunarodnog stručnog saveta Beogradske škole za studije
bezbednosti, govorio je o "bezbednosnoj
ulozi Evropske unije u svetu".

CCVO je nestranačko, nepolitičko i neprofitno udruženje građana. Osnovano je
1997. godine u cilju istraživanja celine odnosa između vojske i društva
sa stanovišta modernog mišljenja i praktikovanja individualne,
nacionalne, regionalne i globalne bezbednosti. Za te svrhe Centar se
posebno bavi problemima reforme sektora bezbednosti i oružanih snaga u
tranzicijskim i postkonfliktnim zemljama, te izgledima za njihovo
stavljanje pod demokratsku civilnu kontrolu i javni nadzor.
Ova
internet prezentacija predstavlja proizvod projekta Communicating
European Security Policies, koji je Centar za civilno-vojne odnose
realizovao uz podršku EU, kroz Fond za EU integracije. Fondom za
EU integracije rukovodi Delegacija Evropske Komisije u Republici
Srbiji, a tehnički ga realizuje Press Now.